Pravila za bankroll lako je zapisati, a teško ispoštovati. Ulog po tiketu obično je od jedan do pet odsto bankrolla, zavisno od toga koliko je igrač siguran u procenu i koliko je kvota visoka. Krupniji ulog na visoku kvotu nije odvažnost, nego prečica do praznog računa. Posle niza poraza ulog se ne povećava da bi se gubitak vratio, a posle niza dobitaka ne raste preko dogovorenog procenta. Pravila se beleže pre prvog tiketa, dok rezultati još ne utiču na odluku.
Martingale strategija traži dupli ulog posle svakog poraza, kako bi prvi dobitak vratio sve izgubljeno i doneo zaradu od početnog uloga. Slaba tačka je niz poraza: sedam promašaja zaredom podiže ulog na sto dvadeset osam početnih, a kladionica ima gornju granicu uloga. Na kvotama oko dva takav niz tokom sezone nije redak. Martingale ne menja maržu, samo zamenjuje mnogo malih dobitaka za retke, ali razorne gubitke celog bankrolla.
Bankroll management znači upravljati novcem koji je unapred izdvojen isključivo za klađenje. Sam bankroll je taj iznos, novac čiji gubitak ne dira račune, ušteđevinu ni kućni budžet i koji se ne puni kreditom ni pozajmicom. Svaki ulog se računa iz njega, pa ga ni najgori dan ne može potrošiti do kraja. Kada se bankroll potroši, klađenje staje do sledećeg meseca. Kada naraste, ulog raste sporo i srazmerno, a ne skokovito posle jednog velikog dobitka.